Dakle, potičem iz jedne imućne porodice gde imam sve što poželim (od materijalnih stvari, koje sam zamrzela u tom periodu). Ali, u životu sam imala jedan dosta dug period gde sam se osećala kao najtužnija osoba na svetu-bila sam usamljena. Shvatila sam da je novac ništa, da ništa ne znači, ni u čemu ne pomaže, i ne donosi ono najbitnije- DUŠEVNI MIR, LEP ŽIVOT. Ugodan možda i donosi, ali lep ni u kojem slučaju! Radi se o tome da nisam imala prijatelja. Nijednog. Ni meni nije bilo jasno zašto.. svako je pronašao sebi po neki razlog.. Dosta njih me je zamrzelo iz zavisti i ljubomore, nekima od njih sam bila nezanimljiva jer sam tu i tamo povučena, ono.. nisam kao sve današnje devojke (da se ludiram, opijam, skačem i pevam po školi), pa su mi okrenule leđa.
Ja sam tada bila neiskvarena i nisam znala kako da se nosim sa time, kako da se nosim sa uvredama koje su mi bile upućivane, a koje su me tada pogađale.
Povukla sam se u sebe, izlazila sam iz kuće jedino i isključivo, samo kada sam morala (npr. da idem u školu). Izgubila sam apetit, volju za sportom, učenjem... svim i svačim.. smršala sam par kilograma (neciljano).
Bila sam u tom stanju, koje bismo čak mogli nazvati i depresijom, jedno četiri meseca. Išla sam čak, jedanput, kod psihologa, jer moji više nisu znali šta da rade sa mnom. Lekari su sumnjali da imam poremećaj štitne žlezde! (Sva sreća, sve je u redu.)
Noćima sam legala u suzama, budila se neraspoložena,. Osećala sam se kao da nemam razloga da živim. Danima sam proklinjala novac koji imam, jer mi je oduzeo sve drugo.
Dakle: sa novcem nemaš ništa-bez novca imaš sve!
Bila sam tako povučena, utučena, nije mi bilo ni do čega.. Kroz par meseci, ja sam počela da se oraspoložujem. Malo po malo... Nakom nekih 7-8 meseci, ja sam postala skroz druga osoba-hladna za one koji su to zasluživali, drska za bezobrazne, bezobrazna bogatašica za zavidne koji su me, pritom, vređali ili ismevali (iz samo njima poznatih razloga). Postala sam potpuno drugačija. Naravno, u meni je ostala ona skromna, dobra devojčica, ali sam navukla masku i stavila oklop! Posle izvesnog vremena, niko nije mogao da me takne! Neko vreme sam bila takva, kao namagnetisana da privučem sve one ljude koje sam htela, i koje sam prvoitno izgubila. Nakon što sam ih sve privukla k' sebi, oklop sam skinula, masku svukla, i bila ponovo ona stara ja (doduše, sa malom dozom bezobrazluka, ipak ne može se opstati bez toga ;).
Sada, konačno, nakon toliko vremena, sa njima uživam u svakom zajedno provedenom trenutku. One su se malo 'spustile', a ja 'podigla', te smo se našle-zlatna sredina! :D
Dakle, što ste bezobrazniji prema ljudima, oni su bolji prema vama. Tek kad im pokažete zube, shvatiće vas ozbiljno. Jer ima dosta nesrećnih i nezadovoljnih ljudi, koji jedva čekaju nekoga na koga mogu da istresu svoj bes, i tako sebi poprave raspoloženje. Ne obazirite se na takve ljude. Ja se ne obazirem, ma ni pod tačkom razno! Za razliku od onda, više me ni ne zanima ko šta govori, ko šta misli. Ja znam ko sam i šta sam, kao i meni dragi ljudi, tako da sam potpuno mirna. Ništa me ne može više povrediti, jača sam od kamena, što je, verujte mi, najbolje!
Danas su deca, a i ljudi, zlobni, iskvareni... verujem da dosta vas ima ovakve probleme, i da će im makar koliko-toliko pomoći ovaj moj post, ako ništa drugo-kao podršla. Da shvate da nisu ni slučajno prvi kojima se ovo dešava, a svakako ne i poslednji :) .
P.S. Izvinjavam se što ređe stavljam postove, imam poprilično mnogo obaveza oko škole, pa ne stižem. Da li želite da krenem da snimam videe?
Lajkojte moju stranicu na fejsbuku vezanu za blog, kako biste bili obavešteni kada izbacim novi post, a i imam neke teme koje nisu toliko široke da bih o njima pisala post, pa ću ih pisati tamo: https://www.facebook.com/vanjiss.blogspot.rs?ref=hl
Lajkojte moju stranicu na fejsbuku vezanu za blog, kako biste bili obavešteni kada izbacim novi post, a i imam neke teme koje nisu toliko široke da bih o njima pisala post, pa ću ih pisati tamo: https://www.facebook.com/vanjiss.blogspot.rs?ref=hl